www.lavender-festival.hr

Peruško Bogdanić

 
Lavender Festival › festival2008 › perusko_bogdanic

Peruško Bogdanić

Eco-techno-art

Peruško BOGDANIĆ rođen je u Starom Gradu na otoku Hvaru, 24. listopada 1949. godine. Godine 1955. dolazi u Zagreb, gdje upisuje i završava osnovnu, Srednju tehničku, te Višu tehničku školu. Akademiju likovnih umjetnosti upisuje 1971. godine, na kojoj 1976. diplomira na Kiparskom odsjeku u klasi prof. Vjekoslava Rukljača.

Peruško BogdanićOd 1976. godine do danas priredio je 30 samostalnih izložaba, sudjelovao je na više od 100 zajedničkih izložaba (uglavnom žiriranih), sudjeluje u radu brojnih kiparskih simpozija u Hrvatskoj i svijetu, i postavlja nekoliko monumentalnih skulptura u javnim prostorima.
Dobitnik je više nagrada na izložbama u Hrvatskoj i svijetu (Trienale hrvatskog kiparstva, Salon mladih), kao i na nekim pozivnim i javnim natječajima.

Bibliografija mu se sastoji više od 100 tekstova uglednih stranih i domaćih teoretičara ili likovnih kritičara, objavljenih u stručnim časopisima, tisku i prigodnim katalozima.
Njegovi radovi nalaze se u privatnim kolekcijama u zemlji i svijetu, kao i fundusu Moderne galerije u Zagrebu i Gliptoteke HAZU.
Odlikovan je 1994. godine Spomenicom Domovinskog rata 1990-1992., a 1997. Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.

Godine 1975. s prijateljima kiparom Kuzmom Kovačićem i slikarom Igorom Rončevićem osniva galeriju «Na Bankete» u gradu Hvaru.

1980. godine, koautor je u izvedbi skulpture Branka Ružića u Spomen parku Dotrščina (zajedno s Kuzmom Kovačićem).

1984. do 1986. godine obnaša dužnost tajnika HDLUZ-a (1985. zajedno s arhitektom Ivanom Crnkovićem adaptira i uređuje izložbeni prostor salona Galerije Karas u Praškoj 4).

1986. Gost umjetnik na Art Department University of Minnessota, SAD.

1993. do 1994. učestvuje u organizaciji izložbe studenata i profesora ALU u SAD, čiji je ukupni prihod bio namijenjen studentima ALU – prognanicima.

Do 1995. godine radi kao slobodni umjetnik. Godine 1995. zapošljava se na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
Od 2007. godine u zvanju je redovitog profesora. Pod njegovim mentorstvom obranjeno je devet završnih i diplomskih radova.
Mentor je ljetnog studija kiparstva u kamenu koji se izvodi u Montrakeru u Vrsaru od 1996. godine. Od 2002. godine umjetnički je voditelj međunarodne studentske kiparske škole Montraker.
Od 1996. do 2000. godine predsjednik je HDLU-a, gdje sudjeluje u pripremi i realizaciji mnogih značajnih likovnih projekata (B. Ružić, M. Šutej, M. Lah, N. Kavurić-Kurtović, J. Diminić, 90 godina osnutka ALU, Nova Britanska umjetnost i dr.).
1997 - 1999. Pročelnik je Nastavničkog odsjeka ALU.
Akademsku godinu 2005./2006. provodi na studijskoj godini u Sjedinjenim Američkim Državama.
2006. Mentor iz predmeta kiparstvo na poslijediplomskom doktorskom umjetničkom studiju
ALU.

2007. Prodekan je međunarodnu i međusveučilišnu suradnju na ALU.

Umjetnička djelatnost


Početak 80-tih godina, obilježen post-objektnom i procesualnom umjetničkom praksom, te izrazitim odmakom od tradicionalnih umjetničkih medija, trenutak je kad na hrvatsku likovnu scenu stupa skupina slikara i kipara kojoj je bio namijenjen možda najteži zadatak što ga je jedna generacija mladih stvaralac ikada imala u našoj poslijeratnoj umjetnosti. Riječ je o umjetnicima koji su se, u okolnostima intenzivnog procesa dekonstrukcije modernističke paradigme i temeljite redefinicije samog pojma umjetnosti, našli u poziciji iznalaženja oblikovnih sredstava što su trebala ponuditi opravdanje pa i smisao svakog daljnjeg bavljenja tradicionalnim medijima slikarstva i skulpture.

U tom složenom procesu oblikovanja post-modernog izričaja hrvatske umjetnosti konca 20. stoljeća, djelovanje Peruška Bogdanića odigralo je izuzetno važnu ulogu u definiranju onih smjerova umjetničkih istraživanja što ih držimo ključnim za razumijevanje suvremenog hrvatskog kiparstva – od ispitivanja osjetljivih odnosa između autoreferencijalnosti i raznorodnih mogućnosti kontekstualnog očitavanja značenja kiparske forme, preko istraživanja njezinih simboličkih vrijednosti, do uspostavljanja posve specifičnog dijaloga s tradicijom nacionalne (i internacionalne) umjetnosti što je temelj na duboko intimnoj potrebi za iznalaženjem spoznajnih mogućnosti procesa umjetničkog oblikovanja i potrebi za analizom njegovih ontoloških ograničenja. Navedena konceptualna polazišta što ih u samim kiparskim realizacijama iščitavamo u rasponu od decentnog, jedva primjetnog ironijski odmaka do gotovo ludističkog iskoraka iz tradicijom uspostavljenih granica, u većini Bogdanićeva opusa čvrsto su oslonjena kako na svijest o neiscrpnoj energiji kiparske materije, tako i na potpunu unutarnju slobodu kretanja kroz povijest vlastitog medija.

Kako je riječ o elementima koji su podjednako važni i za razumijevanje suštinskih odrednica hrvatske umjetnosti kraja 20. stoljeća, cjelovit prikaz Bogdanićeva rada tijekom proteklih četvrt stoljeća put je prema svojevrsnoj sistematizaciji iskustava čitave jedne generacije hrvatskih umjetnika koja je – ne napuštajući polje slikarstva i skulpture – istinski nastojala prekinuti s ideologijom visokog modernizma, te u tom smislu bila doista prva koja je postavila ne smo nove estetske, već i etičke kriterije umjetničkog djelovanja.


Označite članak:

Delicious Digg reddit Facebook StumbleUpon
Komentirajte članakKomentara: 0
Pošalji prijateljuPogledano 3732 puta

Vaši komentari